Ova međunarodna konferencija, naslovljena “Bioetika u budućnosti: tehniciziranje čovjeka ili humanizacija znanosti”, održava se pod pokroviteljstvom HAZU, a uz ISCB, njegov suorganizator je Splitsko sveučilište. Između riječi dobrodošlice predsjednika Tomaševića i njegova službenog otvaranja, Jelena Hrgović pročitala je pismo akademika Zvonka Kusića, predsjednika HAZU, a još su se obratili prof. dr. sc. Šimun Anđelinović, rektor Sveučilišta u Splitu, prof. dr. sc. Ante Mateljan, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, i Lovro Kuščević, načelnik Nerežišća, u ulozi izaslanika splitsko-dalmatinskog župana Zlatka Ževrnje.
Sadržajni okvir konferencije, koji su pripremili Suzana Vuletić i Luka Tomašević, pokazao je sav smisao bioetike i ljudi koji se njome bave, a koji su posve različitih zanimanja, vjerskih i drugih uvjerenja te dolaze iz raznih sfera društvenog života sa svih strana svijeta.
Poboljšanja života
Postižući značajna poboljšanja života zahvaljujući progresivnom znanstvenom, tehnološkom i biomedicinskom razvoju, suvremeni čovjek u svojoj tehničkoj dominaciji nad svim stvorenjima želi preuzeti kontrolu i nad vlastitim životom, želi nadmašiti prirodne procese, uzdići se iznad bioloških dimenzija intervencijom putem biomedicinske tehnologije.Dojam je da se biotehnologija razvija brže od ljudske svijesti i njezine bioetičke prosudbe. Taj put, smatraju Vuletić i Tomašević, na jednoj strani izaziva fascinaciju, a na drugoj velike strahove od nepoznatog, što bioetičare potiče na upozoravanja da bi to mogla biti šetnja prema tehničkoj apokalipsi. Osnovno je pitanje hoće li čovjek takvim svojim radom dovesti do tehnološkog prokletstva ili blagoslova humanizma.
Osnovna poruka zajedničkog znanstvenog rada Luke Tomaševića i Lea Pasinija iz Brazila “Budućnost bioetike i bioetika u budućim vremenima globalizacije: brige, očekivanja i nada” svodi se na tvrdnju da je za dobrobit naših i života budućih generacija, te jamstvo opstanka čovjeka, uzgoj bioetičkih vrijednosti danas. To, vele, nije budućnost koje se treba bojati, ali budućnosti bez bioetike možda neće ni biti.
Negativni učinci
Prof. dr. sc. Ivan Katavić s Odjela za studij mora Sveučilišta u Splitu izlagao je na temu “Održivi razvoj i sigurnost hrane iz bioetičke perspektive”. Široka primjena biotehnologije u proizvodnji hrane etički je problematična, smatra Katavić. Oko prakse genetskih manipulacija i životinjskog kloniranja, uključujući i genetske modifikacije ljudskih jajašaca kako bi se tijekom trudnoće spriječio prijenos mitohondrijske bolesti, osim javne percepcije i etičkih pitanja, osnovno je pomanjkanje učinkovitog regulatornog procesa.Mogućnost negativnih učinaka na zdravlje i okoliš koje producira moderna tehnologija izaziva zabrinutost kod mnogih. Stoga se radi dobrobiti čovječanstva Katavić zauzima za prihvaćanje novoga koncepta pod nazivom ekološka bioetika, ili “eko-etika”, koja mora uzeti u obzir utjecaj trenutne dominacije jedne vrste, homo sapiens, na okoliš i ostale članove zajednice životinja.
– S ovoga kongresa poslat ćemo snažnu poruku svijetu i posebno vladama s upozorenjima na sve ono što bi moglo ugroziti ljudski život na Zemlji – kazao nam je Luka Tomašević.
Inače, na ovoj međunarodnoj konferenciji okupilo se 60-ak stručnjaka iz Hrvatske i svijeta koji će o bioetici i biotehnologiji imati ukupno 40-ak izlaganja.
Tehnološke intervencijeRuski akademik Boris Judin, govoreći o humanoj analizi tehnoznanstvenih projekata, pošao je od tvrdnje da zadnjih desetljeća znanstveni i tehnološki razvoj jasno pokazuje sklonost prema kojoj ljudska bića postaju izravne mete širokog spektra tehnoloških intervencija. I dok su ranije tehnologije dizajnirale pojedine potrebe ljudi, danas su, kaže, sve više usmjerene na osobe, a što se najjasnije očituje u razvoju i korištenju biomedicinskih i informacijskih tehnologija, uvjetno rečeno ljudski orijentiranih. |