„Uglazbljen u ritmu naučenog vojnog hoda izdresiranih vojnika jačao je. Ispunio dvorište i prilaze. Nikakva dobra nije donosio, znala je to i prije nego je ugledala kolonu. Prvo su prošli vojnici slični jedan drugome kao jaje jajetu. Stupali su prašnjavim putem, oružje čvrsto stisnuto njihovim šakama činilo se metalnim nastavkom ruku.
Iza ljudi-strojeva teturala je izgubljena skupina ljudi. Težaci pokupljeni iz vinograda, radnici kojima je završila smjena u fabrici, muževi, sinovi, očevi koji su se tog rujanskog jutra gonjeni zlom sudbinom našli na putu osvajaču. Bili su mala zrnca prašine uhvaćena u vrtlogu velikih sila.
I među njima – On. Pogledi su im se sreli i taj razgovor očima je trajao dok dio kolone sa sužnjevima nije odmakao. A onda su opet došli vojnici šutk...
Iza ljudi-strojeva teturala je izgubljena skupina ljudi. Težaci pokupljeni iz vinograda, radnici kojima je završila smjena u fabrici, muževi, sinovi, očevi koji su se tog rujanskog jutra gonjeni zlom sudbinom našli na putu osvajaču. Bili su mala zrnca prašine uhvaćena u vrtlogu velikih sila.
I među njima – On. Pogledi su im se sreli i taj razgovor očima je trajao dok dio kolone sa sužnjevima nije odmakao. A onda su opet došli vojnici šutk...