Jedinstvena fešta: 'Dok je svita slavit ćemo ime Gabrića!'

Nek' potomci znadu gdje nam počeci leže i što je to što nas veže, izreka je koju već punih četrdeset godina ponavljaju svi Gabrići. Obiteljsko je to pleme koje se puna četiri desetljeća okuplja na Njivetini, plodnoj oranici na južnoj strani Svilaje, iznad Otavica, u općini Ružić, kako bi od zaborava otrgnulo sve one podatke, zanimljivosti, pričice i anegdote utkane u obiteljsku povijest. A preci obitelji Gabrić pamte se od daleke 1630. godine, kada su imali prezime Komljenović, koje se stoljeće poslije pretočilo u Komlen, da bi od 1820. godine ostali samo - Gabrić.

- U Hrvatskoj vam živi oko 1100 Gabrića, i to u 82 općine i 118 naselja, a naši Gabrići vam nemaju ništa zajedničko s ostalim Gabrićima - na brzinu nas je s povijesnim detaljima upoznao Nikica, dakako Gabrić, nadimka Bude, tajnik Društva Gabrića, koji je uz Ivana Gabrića, zvanog Mizeka, jedini bio prisutan na svih četrdeset okupljanja članova obitelji koja nosi to prezime.

A na zelenoj ravnici, do koje pješice iz Donjih i Gornjih Gabrića treba potegnuti nekih sat i pol, a automobilima makadamom nešto manje od pola sata, rastrčalo se i mlado i staro. Svak' u svom poslu - žene u grupici prepričavaju tko se oženio, tko je završio fakultet, tko se zaposlio, a tko zaljubio. Dječica trče za loptom, drugi naganjaju pse, treći mole djedove da ih spuste u hladni bunar uklesan u tlo, kamenim stepenicama se spušta i do četiri metra dubine, dok se muškarci zaduženi za janjce - a tri su u pripremi za ražanj te jedan za kotao i lešo - trude oko ognja. Svi u svom poslu, ali s osmijehom na licu i jednoobrazno u iste majice odjeveni, sa znakom Gabrića na prsima.

Minjaju žene...

- Treba dostojno proslaviti ovu našu obljetnicu, a raspored tek malo ušminkavamo iz godine u godinu. Uvijek je okupljanje pred kućom Bože i Marka Gabrića, izgrađene 1887. godine na Sivinu guvnu, uz rakiju i orahe. Pa se nas stotinjak uputi u brdo, a dođe rodbina iz svih krajeva Hrvatske, i taj dan smo većina Gabrića na okupu. Družimo se, igramo stare igre, upoznaju se rođaci s rođacima, dogovaraju nova druženja - kazuje nam i Damir Gabrić, objašnjavajući simboliku grba na svojoj majici:

- U slovu G utkana je preslica kao oznaka rada žena, te kramp kao simbol rada muškaraca. Vrijedni su vam Gabrići, i uporni. Evo pogledajte i rodoslovlje, obiteljsko stablo koje je izradio naš tajnik Nikica...

I stvarno do u detalje o prošlosti piše u obiteljskom stablu koje je Nikica, 68-godišnji umirovljeni diplomirani ekonomist, godinama slagao, popunjavao, nadopunjavao... Pa sada Nikica s ponosom prati mlade koji gledaju te obiteljske razgranate “grane“, pa onako mladenački kroz osmijeh komentiraju:

- Vidi naših predaka, i po tri žene su imali!
Nije se mladost prevarila jer Gabriće odavno prati i još jedna izreka: "Udat ću se, a u Gabriće neću, jer Gabrići mijenjaju žene pa će i moj da potjera mene“ - spjevale su davnih godina mlade žene, prozivajući mušku lozu Gabrića da ne cijene žene... Pa se piše kako je Marko Džako, stručnjak za uređivanje rogova ovnovima, koji je na tisuće ovnova "uvilašio“, imao žene i na dva kontinenta - u Europi i Sjevernoj Americi!

- Nije vam to istina, cijenimo vam mi itekako žene, puno ih volimo, no i ja, kao i moji preci, tražimo puno rada i truda oko obitelji - u obranu svojih predaka, dok je onako "laganini“ organizirao stare seljačke igre na livadi, zbori nam 34-godišnji Mate, predsjednik Društva Gabrića već cijelo desetljeće. Na čelu je on te udruge otkada se vratio iz Zagreba, zamijenio metropolu Otavicama, sa suprugom i troje djece život organizirao na obiteljskom ognjištu, pa zadovoljno prati tko je sve stigao na zemlju predaka, paralelno pozivajući i dvije nogometne ekipe. Branke su dvije grane zabodene u zemlju, sudac onaj najgrlatiji Gabrić, a ekipe: Debeli i Mršavi.

Pij iz suska

- Iz godine u godinu sve nam je teže okupiti Mršave - smije se Krešo Gabrić, dok nožićem od jasenove grane "dilja“ svirak za unučicu. I stvarno, "popunjena“ je i ta momčad nazvana Mršavi, a rezultat na kraju 3:2 za Debele. Pobjednika u potezanju konopa ni u ženskoj ni u muškoj konkurenciji nije bilo, prva ekipa slavila je u prvoj rundi, druga u drugoj, pa majstoricu nisu ni odradili - stigla na stol spiza, zamirisala pečena janjetina, te Gabrići spremno prionuli na pečenje s mladom kapulicom u jednoj ruci, a u drugoj - susak.

- Bukara vam je gore šira, a susak doli. Ma to i nije bitno, bitno je dobro vino - pojašnjava nam ugostitelj Tomislav, vlasnik stada krava, sada ih broji sedamdeset i šest, koje su na ispaši na padinama Svilaje, oko Gabrića kuća.

- Uvik su, ćerce moja, Gabrići imali dobro vino - dodaje Manda Sučić, 78-godišnjakinja, koju krasi epitet najstarije na Njivetini, dok je trenutno Gabrićka s najviše godina u životnom kalendaru Slavka Cigić. Dva je rekorda ona vlasnica - ima najviše godina u obitelji, čak 96, te je formirala najbrojniju obitelj: od sedam sinova i dvije kćeri ima 25 unuka i 27 praunuka.

- Takvi smo vam mi Gabrići, uvik za obitelj! Sačuvali smo vam mi za 14,5-godišnjeg Božu okvir od ogledala njegovog šukundjeda isto Bože, staro punih 140 godina. Tradicija se mora očuvati - obrisavši ruke, zalivši iz suska na kojem piše nadimak Mizeka, zbori nam Ivan, pa zajedno s rođakom Boškom krenuo ukrstiti glasove i prste protiv sinova Mate i Josipa, u staroj narodnoj igri nadmudrivanja - šijavici.... A nakon igara trčalo se po livadi tko će prije do suca, bacalo kamena s ramena, i to ne samo muškarci već i žene, pa potezalo klip, zaojkalo se... Pred sumrak su svi Gabrići opet zajedno sišli sa Svilaje - na Sivino gumno, gdje su se uz nastup tamburaša te dodjelu diploma zabavili do dugo u noć.

Ipak je jubilej bitan - četrdeset godina okupljanja obitelji Gabrić, sela koje je bilo i okupirano u Domovinskom ratu, no ni tada se tradicija nije prekinula - okupljalo se u Splitu...