Da smo svi kao Dušanka Pavličić, ova bi zemlja bila mnogo bolje mjesto za život. Da svi imamo srce kao ova gospođa iz Tovarnika, mogli bismo mirne duše i bez sumnjičavosti govoriti o humanom licu Hrvatske.
Ova žena je napravila ono što je mogla: skuhala je kavu i razdijelila grupici iscrpljenih izbjeglica koje je zatekla u hladovini stabla pred svojim dvorištem.
Možda gospođa Dušanka nikad nije slušala bend “Zabranjeno pušenje” ni čula njihovu antologijsku pjesmu “Fildžan viška”, pa tako možda uopće niti ne zna za legendarne stihove “Politika je prosta stvar / kafu kad zakuvaš / fildžan se ostavlja / ako ko naiđe, jebiga”, ali je napravila upravo to. A netko je naišao, jebiga.
Nije naišao usamljeni gost – naišle su tisuće usamljenih i izmučenih ljudi. N...
Ova žena je napravila ono što je mogla: skuhala je kavu i razdijelila grupici iscrpljenih izbjeglica koje je zatekla u hladovini stabla pred svojim dvorištem.
Možda gospođa Dušanka nikad nije slušala bend “Zabranjeno pušenje” ni čula njihovu antologijsku pjesmu “Fildžan viška”, pa tako možda uopće niti ne zna za legendarne stihove “Politika je prosta stvar / kafu kad zakuvaš / fildžan se ostavlja / ako ko naiđe, jebiga”, ali je napravila upravo to. A netko je naišao, jebiga.
Nije naišao usamljeni gost – naišle su tisuće usamljenih i izmučenih ljudi. N...