Prije devet godina Michele Houellebecq posjetio je Split i u zgradi Sveučilišne knjižnice, koja je tada još uvijek bila na staroj adresi, održao nešto što bismo mogli nazvati literarnom soarejom. Kažem “mogli” jer nisam baš siguran da je ono čemu smo svjedočili na koncu uistinu sličilo klasičnoj književnoj večeri.
Pred malobrojnom publikom, kojoj je uglavnom bila poznata piščeva kontroverzna reputacija, ali ne i njegovo djelo, autor je ispušio ne manje od škatule cigareta, izazivajući zazubice ovisnicima u publici kojima, razumljivo, nije bio dopušten luksuz čibučenja među kubicima lako zapaljive građe.
Između dva dima pisac je, naravno, ponešto i govorio. Sukladno očekivanjima, nikome se nije trudio dopasti. No, sve da je to i pokušao, teško da bi mu pošlo z...
Pred malobrojnom publikom, kojoj je uglavnom bila poznata piščeva kontroverzna reputacija, ali ne i njegovo djelo, autor je ispušio ne manje od škatule cigareta, izazivajući zazubice ovisnicima u publici kojima, razumljivo, nije bio dopušten luksuz čibučenja među kubicima lako zapaljive građe.
Između dva dima pisac je, naravno, ponešto i govorio. Sukladno očekivanjima, nikome se nije trudio dopasti. No, sve da je to i pokušao, teško da bi mu pošlo z...