Tijekom minulih pola stoljeća Sikiričin spomenik prerastao je u istinski simbol Alke i alkara, ali i cijelog alkarskog grada.
Kako se nalazi na samom ulazu u grad iz smjera Splita, uz to neposredno uz državnu cestu D-1 Split – Zagreb, vidi ga svatko tko tuda prolazi, uključujući i sve veći broj turista koji stižu u grad alkara. I koji se redovito zadržavaju uz spomenik, razgledaju ga s velikim zanimanjem, uz njega se fotografiraju za uspomenu.
Oćeš ovčji ili kozji?
Ovih dana svi koji dolaze do Spomenika alkaru s namjerom da ga razgledaju ili se uz njega slikaju prisiljeni su odustati jer im nosnice nadražuje opori miris gnoja.Već danima uz Spomenik alkaru od ranih jutarnji sati parkiraju se jedan, dva, tri... kamiona ili kombija s vrećama stajskoga gnoja, najčešće ovčjeg, kozjeg ili miješanog, koji se ovih dana masovno troši jer je počela proljetna sadnja povrća.
Nitko, naravno, nema ništa protiv da se stajnjak prodaje i koristi u poljoprivrednoj proizvodnji, pa bilo to i na malim okućnicama za koje treba tek nekoliko vreća gnoja.
Ali, pobogu, mora li se prodavati na metar, dva, tri od Spomenika alkaru? Ima li Sinj ikakvu drugu lokaciju gdje bi se stajnjak mogao prodavati?
To pitanje nije upućeno samo prodavačima stajnjaka, nego gradskim vlastima Sinja koji bi se trebali pobrinuti za primjerenu lokaciju i istrajati na njezinu korištenju te svakako Turističkoj zajednici grada Sinja, koja bi prva trebala spriječiti ovakve antiturističke postupke.
PIŠE: TONI PAŠTAR
