 |
- Ne trebaju nama injekcije iz državnog proračuna, niti tražimo išta tuđe, sve što nama treba je uzeti iz našeg, ono što je naše, rekao nam je Gojko Radeljić, predsjednik Sindikata prometnih djelatnika Autopoduzeća Imotski d.d. Radnici potražuju iz stečajne mase 3,2 milijuna kuna, a ne bi im bilo na odmet ni primiti osam osobnih dohodaka, i nebrojeno dnevnica, na koje čekaju već treću godinu.
Nekoč poznata i profitabilna autoprijevoznička tvrtka doživjela je tipičnu Hrvatsku preobrazbu 2002. godine, kada je, navode bivši radnici, ondašnji predsjednik Uprave Frano Grančić, osnovao istoimeno poduzeće, s izmjenjena dva slova - Autopoduzeće Imotski d.o.o. u Zagrebu, a potom je potpisivao suglasnosti o prebacivanju prava i vozila i nekretnina kao predsjednik uprave jednog poduzeća na ime drugog, vlastitog. U svemu mu je, kazuju nam radnici, pomagao brat Gojko Grančić i Mate Mršić, kao članovi Uprave osnovne tvrtke, ali i kao članovi Uprave sestrinske tvrtke.
- Upozorili smo glavnog državnog odvjetnika, ukazali smo Uskoku na kriminalne radnje, ali već dvije godine nitko na njih ne reagira, kazuju dalje radnici, koji su usprkos relativno lošem voznom parku (svi noviji autobusu otišli su, naravno, u noviju tvrtku) i ove godine uspjeli ostvariti dobit, uplatiti više od sedam milijuna kuna u državni proračun na ime poreza i prireza.
U međuvremenu su obje tvrtke prodane, ona novija Autopoduzeće Imotski d.o.o. prešla je u vlasništvo APP Varaždin, a ova koja je u stečaju je u vlasništvu Ivice Zovka. I premda radnici sada primaju plaću i uredno posluju, bole ih potraživanja, na koja, vele, na kraju najmanje prava polažu upravo oni koji su tvrtku i stvorili.
