Sinan Gudžević, ugledni pjesnik i prevoditelj te nenadmašni kozer, prije nekoliko godina mi je ispričao dojmljivu štoriju, u isti mah urnebesno smiješnu i nepodnošljivo dirljivu. Dakle...
Siromašni seljak, priprost čovjek iz neke sandžačke zabiti, odlučio je poslati sina prvorođenca na visoke škole u veliki grad. Mladić je marljivo učio, nizao petice, a onda ga je spopala neka strašna, neizlječiva bolest: u mjesec dana sirotan je okopnio i umro. Slomljeni otac podigao mu je spomenik te na hladni kamen dao uklesati ime pokojnika, sretnu godinu rođenja, pretužnu godinu smrti i sljedeći natpis: “Ubila ga knjiga“.
Da su libri potencijalno opasni, ne svjedoči samo sumorna priča iz Sandžaka, nego i slučaj iz našega najbližeg susjedstva, čiji je protagonist fra Šime Nima...
Siromašni seljak, priprost čovjek iz neke sandžačke zabiti, odlučio je poslati sina prvorođenca na visoke škole u veliki grad. Mladić je marljivo učio, nizao petice, a onda ga je spopala neka strašna, neizlječiva bolest: u mjesec dana sirotan je okopnio i umro. Slomljeni otac podigao mu je spomenik te na hladni kamen dao uklesati ime pokojnika, sretnu godinu rođenja, pretužnu godinu smrti i sljedeći natpis: “Ubila ga knjiga“.
Da su libri potencijalno opasni, ne svjedoči samo sumorna priča iz Sandžaka, nego i slučaj iz našega najbližeg susjedstva, čiji je protagonist fra Šime Nima...
