"Slobodna" u epicentru dalmatinske bijele kataklizme: 5400 poziva u pomoć, u Zagori se zaledio život (FOTO)

I dalje su su Imotski i Vrgorac najteže pogođena područja snijegom u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

I jutros na području Vrgorca vatrogasci i pripadnici HGSS-a izvlače ljude iz zametenih sela i dostavljaju im lijekove i druge potrepštine. HGSS pomaže i u zadarskom zaleđu.

Dvije županijske ralice s juga ustupit će se na korištenje Gradu Vrgorcu, odnosno splitsko-dalmatinskom području - odlučio je Stožer za zaštitu i spašavanje Dubrovačko - neretvanske županije.

Iz županijskog protokola pojašnjavaju, kako je uslijed procjene vremenskih uvjeta, Stožer zaključio da ralice nisu potrebne na dubrovačkom području, podsjetivši kako će u slučaju pogoršaja vremena, 'iste biti pravovremeno vraćene'.

U ponedjeljak smo i mi krenuli za vojskom u sami epicentar dalmatinske bijele kataklizme, u imotski i vrgorački kraj, zatrpane do grla, stotinjak sela nema komunikaciju s ostatkom svijeta, stari i bolesni nemaju hrane, lijekova i ogrjeva. Ukratko, u Zagori se zaledio život.

Glavne ceste do ponedjeljka ujutro su očišćene, novi snijeg nije padao, ali bura ga je nanosila do neslućenih visina – u Cisti Provo prekrio je odrinu pred kamenom kućom! Kroz snježnu mećavu koraca starac sa štapom i šubarom u zelenoj vijetnamki s velikim ruksakom, kao da je iz neke snježne bajke:

-- Evo ništa posebno, krenio sam iz dućana doma u Mustapiće, tamo put Lovreća... A zima, sve šta iman to je na meni – kaže nam Ivan Mustapić (78).

-- Mi ćemo vas odvest, di ćete po ovome jadu...

-- Ma kakvi, znan ja priki put, za uru san doma. A i puten ću koga srist...

Dohvatili smo se Imotskoga, kažu da je vojska u gradu, pokazuju nam putem gdje su viđeni spasitelji u maskirnome.

Pod Tinovim kipom na trgu ulazimo im u trag, vojska kopa duboke uske rovove za hodanje, u kojima se sudaramo s Jurošima iz Vinjana Gornjih, Ivanom (40) i Ivicom (35). Dva kilometra puta od kuće do grada probijali su dva sata.

-- Došli smo u dućan po brašno, čokolino i mliko. Sniga je gori da prostiš, do muda. Ljudi su sami radili pute, najprije do gostione a onda do kuća – vesele se, nakon što su preplivali kroz more pahuljica, a dva dana su bili bez struje i mobitela.

Iza velike kamene kuće na trgu vika. Nakon šest dana iskopana su vrata bake Ane Medvidović (86), a pored vojnika, ondje je rovao i Ivan Ćosić (28) gradski inkasator.

-- Rodijak mi je u petak donija kruv, a drugo san imala u kući. Ova vrata su sa sjevera pa je nanilo, a ja san ovde od 1983. godine i nikad vako, ovolika pušanija i snižina. Dobra san zdravlja i ne smin se sekirat, znala san da će me otkopat neko, pa sad do prolića – veli Ane.

Prema zvučnom imenu, očekivali smo da će Gardijska motorizirana brigada HV-a navaliti na elementarnu nesreću svom silom  grtalica, gusjeničara i druge opreme, a doznajemo kako su došli s dva stroja i pedesetak lopata u vojničkim rukama. Što je to na 5400 poziva upomoć koje je zaprimila služba Državna uprava za zaštitu i spašavanje?!

Na radiju slušamo panične pozive iz Slivna, tristotinjak ljudi ne može iz kuća. Pokušavamo nekako do njih, kažu nam da je nemoguće, strojevima će trebati dva dana da pometu dvadeset kilometara snijega.

Zastajemo u Zagvozdu, nitko nije pitao ljude u ralicama kako im je iako ih svi spominju.

Jakov Čagalj (30) vozač iz Županijskih cesta pokazuje nam mobitel:

-- Prijo, jučer 380 poziva i 590 poruka! Ljudi zovu da im dođen, a ja moran radit zadatak koji dobijen. Kroz četiri dana proša san 1800 kilometara, prijevoj Turiju probijao san pet i po sati, a radi se po cili dan, naše je područje od Šestanovca do Župe – objašnjava Jakov.

Još put Vrgorca, na izlazu s auto-ceste parkiran autobus Cibalije, vraćaju se s priprema u Međugorju, Mario Lučić nam priča kako je put kroz Hercegovnu bio strašan, jer tamo baš ništa nije očišćeno.

-- Tko u Međugorju ima lopatu, taj je kralj – naučio je nogometaš.

Po vrgoračkim ulicama su građani, vatrogasci, policijska vozila, novinari koji prate županijske službenike, osjeća se uzbuđenje; Stipe Božić i HGSS-ovci su negdje po okolnim brdima, a sličan posao rade i vatrogasci DVD-a Vrgorac.

Dogovaramo posjet Kljenku, dvanaestak kilometara udaljenom mjestašcu između Rilića i Biokova, gdje snijega mjestimice ima i dva metra.

Vatrogasci Marin Škorput (20), Ivan Galov (33), Vinko Tolić (21), Ivan Katavić (25) i Marino Mihaljević (34), imaju zadaću kući vratiti Pavlenku Baletić (45) i njezinu majku Rastislavu (72), koje su zbog slaba zdravlja otpremljene u bolnicu.

Kljenak je tri dana bez ceste, a do dijela gdje žive majka i dvije kćeri ni sada nije sasvim probijen put, pa ih vatrogasci prenose na nosilima, i sami upadajući u snijeg do pojasa.

U kuhinji su ih dočekali druga kći Tonka i zabrinuti susjedi Željko Vujčić i Goran Jurjević. Rastislava je na kućnom pragu hitro skoknula iz nosila i raspitala se je li sve u redu s četrnaest koza koje mekeću u štali pored kuće. Još fotografija s mladim vatrogascima.

-- Svi ćete doć na kozle! Samo nek otopi...