Ekipa iz ‘Keksa i gladi’ traži sanaciju krovišta

Relativno mlada ekipa, a puna entuzijazma i ljubavi prema onome što rade već sedam godina, u uvjetima u kojima bi neki odavno odustali. Međutim, oni se ne daju, dapače, bore se svakog dana i nastoje stvari izvući na bolje, u svakom pogledu. Njih 30-ak, koliko ih je okupljeno u radu Kaštelanskog kazališta, vjeruje u bolje sutra, vjeruju da svojoj brojnoj publici imaju još puno toga pokazati. A u ovih sedam godina pokazali su mnogo, odradili su zavidan broj nastupa, među kojima su brojna gostovanja. Slavu u kazališnom svijetu postigli su 2009. godine s predstavom “Keks i glad” − zbog čijeg se prvotnog naziva “Seks i glad” podigla prašina − na festivalu amaterskog kazališta u Slavonskom Brodu, kad su osvojili prvu nagradu publike i stručnog žirija.

Svi nas gledaju

− To je bio prvi pravi uspjeh, kada smo osvojili dvije prve nagrade. Povod za naše osnivanje bila je predstava “Miljenko i Dobrila”, a postavili smo još predstave “Probudi se, Kato”, “Los ebetes”, “Nemoš pobjeć od nedjelje”, “Čistilište” i druge. Sudjelovali smo na četiri festivala, a pokupili smo nagrade na tri. Upravo su te nagrade, baš kao i naši brojni posjetitelji koji gledaju naše predstave, kako na lokalnoj tako i nacionalnoj razini, nama su zapravo najveća priznanja − ističe Ivan Lukić, predsjednik Kazališta.

Kaštelani su ove godine opet briljirali na međunarodnom festivalu u Slavonskom Brodu. Nagradu za najbolju sporednu žensku ulogu odnijela je Marija Adam Stojić, a drugu je dobilo Kazalište, i to za najbolju scenografiju i vizualni efekt za predstavu “Miljenko i Dobrila, a gdje smo ja i ti?”. Na nedavno održanom festivalu u Belom Manastiru, također međunarodnom, Ivan Lukić dobio je nagradu za najbolju mušku ulogu.

Ekipa se priprema za jesensko-zimsku sezonu, a kad se sjete zime, smrkne im se pred očima. Kako zbog hladnoće, tako i zbog kiše koja im u Pastoralnom centru, koji sa svih strana prokišnjava, ne da raditi. Za kišnog vremena primorani su i odgađati predstave.

Samo obećanja

− Pred nama su dani u kojima teško uspijevamo raditi u normalnim uvjetima. Kiša pušta sa svih strana. Krovište je najveći problem i hitno se mora sanirati. Osim što prokišnjava, i opasno je, kao i instalacije, za koje je vještak utvrdio da ih treba mijenjati. U slučaju kiše prisiljeni smo odgađati već ugovorene predstave. Zimi se smrzavamo, a ljeti se zbog vrućine u prostoru ne može održavati ama baš ništa − veli Lukić, napominjući kako iz Grada godinama slušaju obećanja o sanaciji i obnovi Pastoralnog centra.

− U posljednje dvije godine, ako ne i tri, u proračunu je bio predviđen novac, no do danas se ništa nije pomaknulo s mrtve točke. Unutrašnji prostori i njihovo “šminkanje” nisu veliki problem, tu bismo, kao što smo i do sada radili, i to vlastitim sredstvima, mi sami mogli napraviti puno toga, ali bez novog krova nema smisla ništa raditi.

Posljednjih nekoliko dana padala je kiša, a pozornica je puna vode − pokazuje nam Lukić, ističući kako bi taj prostor, kad se uredi, služio mnogima u gradu i bio bi gradski kulturni centar.

− Radimo puno, predstavu pripremamo po šest mjeseci, probe su više puta tjedno. Štedimo na struji jer sami plaćamo račune iako prostor koriste i brojni drugi. Vrijeme je da i nadležni krenu u sanaciju − zaključuje Lukić.

Dogradonačelnik Mili Novak kazao nam je kako se iduće godine kreće u izradu projekta sanacije cijelog objekta. Novac za to nastojat će dobiti od fonda Ministarstva turizma ili iz nekih drugih izvora financiranja, a ako ne uspiju, onda će to sami financirati, kazao je Novak.

JAKOV ŽARKO
SNIMIO ANTE MAJIĆ