Korčula bi, kako sada stvari stoje, mogla biti prva koja će pružiti “gostoprimstvo“ njemačkoj tvrtki ECA i osigurati joj sve uvjete da otvori svoj prvi morski aerodrom na hrvatskom dijelu Jadrana. Potvrdio nam je to u petak korčulanski gradonačelnik
− Mi smo vrlo zainteresirani za to da se uspostave brze zračne veze između otoka i gradova na kopnu. Da bismo ubrzali poslove na utvrđivanju lokacije za budući morski aerodrom u našem akvatoriju, te osigurali druge uvjete da ovdje mogu slijetati i polijetati hidroavioni, u subotu će se ovdje, za zajedničkim stolom, naći predstavnici investitora, Lučke kapetanije, Lučke uprave i ovdašnje marine koja je zainteresirana za realizaciju projekta.
Provjerit ćemo što zapravo svaki od pozvanih treba učiniti u ovoj prvoj fazi da bismo dobili te brze zračne veze, koje su iznimno značajne za razvoj turizma na ovom otoku − kazao nam je gradonačelnik Duhović.
No, Korčulani su jedini koji su se prihvatili realizacije njemačke ponude zračnog povezivanja kopna i otoka. Naime, dalo bi se zaključiti kako je Hrvatska zemlja koju strani, pa i domaći investitori trebaju zaobilaziti u širokom luku. Na svojoj koži to je osjetila i njemačka tvrtka European Coastal Airlines koja je duboko “zagrizla” da najkasnije početkom iduće turističke sezone uspostavi zračne veze hidroavionima između većih naseljenih jadranskih otoka i kopna, u što namjerava uložiti 35 milijuna eura i pri tome zaposliti 125 radnika.
Zajednički profit
Uvjeren da hrvatskoj državi nudi posao od kojega će profitirati ne samo investitori, nego i Hrvatska kao cjelina, a osobito turistički sektor, čelnik tvrtke Klaus Dieter Martin izravno je pokucao na vrata Vlade RH. Otvorio ih je njezin potpredsjednik Domagoj Milošević, koji je odmah sjeo s resornim ministrima i zaključio da investitorima država da punu logistiku kako bi se projekt ostvario. Posve (ne)očekivano, cijeli projekt zapeo je na lokalnoj razini, gdje treba instalirati 24 morska aerodroma.
 |
| Duhović |
Naime, iako je u Zagrebu dogovoreno da će lučke uprave hitno raspisati natječaje za takve aerodrome, točnije za postavljanje pontona plovećih objekata u lokalnim gradskim lukama, te osigurati potreban prostor za slijetanje i uzlijetanje hidroaviona te tako stvoriti pretpostavke da prvi polete već idućeg ljeta, unatoč dogovoru, lučke uprave već dva mjeseca ne raspisuju te natječaje. Investitori polako gube strpljenje i najavljuju mogući odlazak u neku drugu državu.
− Dobio sam dopis od spomenute tvrtke, ali nisam shvatio da bismo mi tu nešto mogli i trebali napraviti. Više mi je to sličilo pismu namjere. Mi smo spremni uključiti se u to, ali to bi se trebalo riješiti preko Lučke kapetanije, koja se brine o sigurnosti.
‘Niti možemo, niti hoćemo’
Kako ću ja, odnosno Lučka uprava, odrediti gdje bi trebao biti morski aerodrom? Pogotovo ovdje u šibenskoj luci. Kad bismo to i učinili, ne bismo mogli dobiti potrebne suglasnosti i dozvole. Pa nama Lučka kapetanija ne da lokacijsku dozvolu za sidrište, a kamoli će je dati za morski aerodrom. Uostalom, takvo što nije ni u prostornim planovima, a bez toga nije moguće odrediti lokaciju − kaže Željko Dulibić, ravnatelj Županijske lučke uprave Šibenik. Slično tvrdi i njegov kolega iz Zadra Marinko Slavić.
 |
| Klaus Dieter Martin |
− U cijeloj toj priči na zajednički sastanak pogreškom nismo pozvani ni kolega Dulibić ni ja. No, svejedno, mi nismo u mogućnosti određivati lokacije za takve sadržaje u luci ako ih nema u prostornom planu. S druge, pak, strane, one neće biti unesene u plan ako to ne zatraže lokalne vlasti. Nećemo mi određivati lokacije i gabarite takve zračne luke na moru. Niti to možemo, niti hoćemo − kaže Slavić. Na iste argumente “naletjeli” smo i u Splitu.
Domagoj Marojević bio je eksplicitan.
− Za to se trebaju osigurati zakonske i prostornoplanske pretpostavke. U konkretnom slučaju nije osigurano ni jedno ni drugo. Osobno nisam dobio ni vidio zahtjev spomenute tvrtke. Upozoravate da će investitori dići ruke od projekta ako se hitno ne stvore pretpostavke za njegovu realizaciju. Mislim da je zakonski okvir moguće riješiti uredbom po kratkom postupku. Međutim, za stvaranje prostornoplanskih pretpostavki treba puno više vremena − kaže Marojević.
Zanimljivo je da takvi odgovori, nepovoljni za investitore, stižu s terena. Međutim, nejasno je zašto ih domaćini u Zagrebu nisu upozorili na to što ih čeka.
− Mi smo investitore povezali s Agencijom za civilno zrakoplovstvo i, koliko znam, odradili smo svoj dio posla. Kako stvari stoje s drugim aspektima, ne znam − kazao nam je
Danijel Mileta, državni tajnik za zračni, cestovni i željeznički promet.