Otišao ministar, ostala obećanja, a situacija se drastično pogoršala. Sve je veći broj starih i nemoćnih, o kojima se nema tko brinuti. Najbliža bolnica je u Splitu, udaljena 100 kilometara i upravo bi stacionar bio zlata vrijedan. Čime je Imotski zaslužio diskriminirajući odnos ministra zdravlja i HZZO-a?
- Stvarno ne znam zašto nas zaobilaze - veli nam pokretač cijelog projekta, specijalist obiteljske medicine dr. Petar Strinić.
- Onima gore u Zagrebu očito nije bila dovoljna peticija liječnika, medicinskih sestara i različitih udruga, nije im bilo dovoljno što je Nastavni zavod za javno zdravstvo izradio analizu koja pokazuje koliko je neophodno otvaranje stacionara i organizacija palijativne skrbi zbog velike udaljenosti od KBC-a Split. Osim toga, provedena je u Imotskom široka senzibilizacija i edukacija palijativne skrbi. Osam općina i Grad Imotski podržali su naš projekt, baš kao i Županija i Županijski dom zdravlja.
Moji kolege, medicinski stručnjaci i medicinske sestre javili su se u savjetovalište za palijativnu skrb. Centar za socijalnu skrb, naši župnici iz župa Imotske krajine, Crveni križ, te udruge volontera i građani pokazali su veliko zanimanje i potrebu za organizacijom palijativne skrbi. Nije bilo dovoljno čak ni to što na području Splitsko-dalmatinske županije nema nikakvog oblika palijativne skrbi koji podržava HZZO ili Ministarstvo, a Imotski je pokazao interes za provođenje pilot-projekta koji bi mogao biti model za slične krajeve koji nemaju bolnicu - veli dr. Strinić.
- Ako Imotski i nije politički podoban sadašnjoj garnituri na vlasti, to ne bi trebala biti prepreka. Dovoljan je primjer Umaga iz 2006. godine kad HDZ-ovu ministru nije bilo bitno što su u županiji na vlasti IDS, a u gradu SDP, nego je, na traženje lokalne zajednice, učinio ispravan potez i dao Umagu stacionar - čuju se komentari po Imotskoj krajini.
Koliko su u Ministarstvu zdravlja i HZZO-u spremni odgovoriti na ova pitanja iz Imotske krajine, vidljivo je i iz činjenice da ni nakon nekoliko mailova poslanih na njihovu adresu, nismo dobili odgovor.
- Stvarno ne znam zašto nas zaobilaze - veli nam pokretač cijelog projekta, specijalist obiteljske medicine dr. Petar Strinić.
- Onima gore u Zagrebu očito nije bila dovoljna peticija liječnika, medicinskih sestara i različitih udruga, nije im bilo dovoljno što je Nastavni zavod za javno zdravstvo izradio analizu koja pokazuje koliko je neophodno otvaranje stacionara i organizacija palijativne skrbi zbog velike udaljenosti od KBC-a Split. Osim toga, provedena je u Imotskom široka senzibilizacija i edukacija palijativne skrbi. Osam općina i Grad Imotski podržali su naš projekt, baš kao i Županija i Županijski dom zdravlja.
Moji kolege, medicinski stručnjaci i medicinske sestre javili su se u savjetovalište za palijativnu skrb. Centar za socijalnu skrb, naši župnici iz župa Imotske krajine, Crveni križ, te udruge volontera i građani pokazali su veliko zanimanje i potrebu za organizacijom palijativne skrbi. Nije bilo dovoljno čak ni to što na području Splitsko-dalmatinske županije nema nikakvog oblika palijativne skrbi koji podržava HZZO ili Ministarstvo, a Imotski je pokazao interes za provođenje pilot-projekta koji bi mogao biti model za slične krajeve koji nemaju bolnicu - veli dr. Strinić.
Politički nepodobni?
Stari i nemoćni Imoćani žele svoje posljednje dane provesti kod svoje kuće, umrijeti u svom selu ili u svome gradu, a Zagreb im to ne da. Veliki broj Imoćana dao je svoje živote za Domovinu, a njihovi roditelji diskriminirani su u odnosu na ostatak županije. Sinj, Makarska, Hvar i Brač imaju stacionare. Veliki broj njih svoje zdravlje i mladost ostavio je po inozemstvu, jer za njih ovdje nije bilo posla. Danas, kad žele ostatak života provesti u rodnom kraju i umrijeti u njemu, nemaju pravo ni na stacionar, a kamoli na bolnicu, iako europska osiguranja plaćaju njihovo liječenje.- Ako Imotski i nije politički podoban sadašnjoj garnituri na vlasti, to ne bi trebala biti prepreka. Dovoljan je primjer Umaga iz 2006. godine kad HDZ-ovu ministru nije bilo bitno što su u županiji na vlasti IDS, a u gradu SDP, nego je, na traženje lokalne zajednice, učinio ispravan potez i dao Umagu stacionar - čuju se komentari po Imotskoj krajini.
Koliko su u Ministarstvu zdravlja i HZZO-u spremni odgovoriti na ova pitanja iz Imotske krajine, vidljivo je i iz činjenice da ni nakon nekoliko mailova poslanih na njihovu adresu, nismo dobili odgovor.
BRACO ĆOSIĆ
|
O starima nema tko skrbitiStanovništvo Imotske krajine stari. Vidljivo je to u mnogim selima, gdje mladi u nedostatku posla traže kruha po Hrvatskoj, a sada ponovno i po inozemstvu. Iza njih ostaju stari roditelji o kojima nema tko skrbiti. Primjeri su drastični u Slivnu, Krstaticama, Ričicama, selima općine Zagvozd... Primjeri da je u nekim vinogradima u Imotskom polju grožđe ostalo neobrano, jer ga staračke ruke ne mogu obrati, dovoljno govore. Stoga bi jedan stacionar s desetak ili više kreveta bio prijeko potreban. |
|
Bivše rodilište idealno rješenjeU jedinom domu za starije i nemoćne u Imotskoj krajini, u Runoviću, traži se krevet više. Mnogi stariji u hitnim slučajevima, a posebno nakon operativnih zahvata, ne mogu dobiti potrebnu rehabilitacijsku njegu. I to je još jedan argument za otvaranje stacionara. Postoje prostori bivšega rodilišta koji mogu poslužiti u te svrhe, a u kojima ne bi trebali neki značajniji zahvati. |
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....