Koncert u Carnegie Hallu kao i onaj u Olympiji zapravo dio Oliverovog aktualnog "ciklusa" preispitivanja izvornih glazbenih fascinacija te ključnih segmenata svoje već drsko bogate karijere.
Priča koja je dovela do nastupa u Carnegie Hallu održanom u četvrtak, začeta je naime velikim Oliverovim koncertima sa Zagrebačkim filharmoničarima u Tivoliju i Lisinskome. Dok su nastupi u Lisinskome i Tivoliju bili prvenstveno hommage šlageristici sedamdesetih i osamdesetih pročitanoj novom optikom, koncert u Olympiji naglasak stavio na Olivera kao prigušenog "croonera" i sofisticiranu "dalmatinsku šansonu", svirka u Carnegie Hallu – kao treći i zaključni dio neformalne trilogije – donijela je novosti.
Manjim je dijelom – i to u prvom setu - bila naslonjena na parišku ili pak zag...