Aleksandra i njezino petero djece u Klisu već mjesec dana žive bez struje

Pored svakodnevnih troškova života nije, kaže, imala mogućnost plaćanja visokih režija za struju i vodu, pa se u nekoliko godina dug za struju popeo na čak 22 tisuće kuna, a za vodu na 20 tisuća kuna. Visokim računima zasigurno su kumovale i derutne instalacije i cijevi kroz koje curi voda, pojašnjava nam.

Dobiva Aleksandra i novčanu pomoć od Centra za socijalnu skrb, te dječji doplatak, ali kada se uzmu svi troškovi prehrane za nju i petero djece, brojni izdaci za školu, uključujući pokazne karte i marende, kao i sve druge obveze koje ih prate, normalni život jednostavno nije moguć, jada se. Onda je tu i podstanarstvo koje također treba platiti, a budući je riječ o staroj kući, stalno treba nešto krpati.

- Muž mi je umro kada su djeca bila u dobi od dvije do 12 godina. Ja sam pokušavala raditi i zarađivati za obitelj, pa je najstariji sin tada čuvao ostale, no, to nije išlo, da dijete čuva dijete. Ja sam već dugo teški astmatičar, pa mi je i to pravilo probleme. I tako, ja već deset godina nisam zaposlena, a željela bih pružiti više svojoj djeci koja stvarno dobro uče – prepričava nam Aleksandra sve neprilike koje je prate i vodi nas po kući gdje pod tračkom svjetla brojnih šterika polako nabadamo prema dnevnom boravku, koja je nekada bila konoba.

Ostajemo malo u tišini, pogledavajući se po mraku, pa vraćamo u kužinu gdje ima barem danjega svjetla da zabilježim u notes.

- Teško je bez struje, ali, evo, grijemo se na drva i kuhamo na plin, no, stalno smo pod šterikama, pa to izgleda kao da smo u kamenom dobu. U kući je i velika vlaga, instalacije su dotrajale, pa je i to sve skupa opasno, a i komadi žbuke s plafona otpadaju. Nedavno nam je i krov prokišnjavao, pa ga je najstariji sin popravljao, tako da i tu ode novac – žali se naša sugovornica i u svezi tih stalnih prepravaka dodaje kako su prije imali poljski WC, a onda su uredili da ga imaju u kući.

Ističe pritom kako je najstariji sin popravljao i brojne druge stvari po kući. Ima 22 godine, završio je srednju umjetničku školu za industrijski dizajn i nadao se poslu, no, gdje god se prijavljivao niti na razgovor nije pozvan – kazuje Aleksandra.

Prioriteti su struja i krov

Ponekad od Općine Klis, veli, dobiju jednokratnu pomoć, no to je sve nedostatno za ovakve uvjete stanovanja.

- Za struju nam je sada nešto uplatila Općina Klis i Centar za socijalnu skrb, no dug je velik i ne znamo sami što ćemo. Obratili smo se i u Županiji koji su nam obećali pomoć - govori.

Prioritetno im je, kaže, rješavanje struje, no, oni bi bili najsretniji kad bi mogli imati malo udobniji krov nad glavom da ne vlaži i ne prokišnjava, gdje bi se djeca mogla u miru odgajati i školovati, zaključuje.