- Ovo nije uopće ugodna situacija, ni za mene, ni za moju djecu, no, borim se, evo ovako, već deset godina otkad mi je umro muž. Imao je malu mirovinu, jer tamo gdje je radio nije bio prijavljivan. Stjerana sam pred zid i više ne vidim izlaza iz ovih problema – govori nam Aleksandra dočekujući nas ispred kućice u kojoj već 15 godina stanuju kao podstanari i gdje posljednjih mjesec dana žive bez struje.
Pored svakodnevnih troškova života nije, kaže, imala mogućnost plaćanja visokih režija za struju i vodu, pa se u nekoliko godina dug za struju popeo na čak 22 tisuće kuna, a za vodu na 20 tisuća kuna. Visokim računima zasigurno su kumovale i derutne instalacije i cijevi kroz koje curi voda, pojašnjava nam.
Dobiva Aleksandra i novčanu pomoć od Centra za socijalnu skrb, te dječji doplatak, ali kada se uzmu svi troškovi prehrane za nju i petero djece, brojni izdaci za školu, uključujući pokazne karte i marende, kao i sve druge obveze koje ih prate, normalni život jednostavno nije moguć, jada se. Onda je tu i podstanarstvo koje također treba platiti, a budući je riječ o staroj kući, stalno treba nešto krpati.
- Muž mi je umro kada su djeca bila u dobi od dvije do 12 godina. Ja sam pokušavala raditi i zarađivati za obitelj, pa je najstariji sin tada čuvao ostale, no, to nije išlo, da dijete čuva dijete. Ja sam već dugo teški astmatičar, pa mi je i to pravilo probleme. I tako, ja već deset godina nisam zaposlena, a željela bih pružiti više svojoj djeci koja stvarno dobro uče – prepričava nam Aleksandra sve neprilike koje je prate i vodi nas po kući gdje pod tračkom svjetla brojnih šterika polako nabadamo prema dnevnom boravku, koja je nekada bila konoba.
Ostajemo malo u tišini, pogledavajući se po mraku, pa vraćamo u kužinu gdje ima barem danjega svjetla da zabilježim u notes.
- Teško je bez struje, ali, evo, grijemo se na drva i kuhamo na plin, no, stalno smo pod šterikama, pa to izgleda kao da smo u kamenom dobu. U kući je i velika vlaga, instalacije su dotrajale, pa je i to sve skupa opasno, a i komadi žbuke s plafona otpadaju. Nedavno nam je i krov prokišnjavao, pa ga je najstariji sin popravljao, tako da i tu ode novac – žali se naša sugovornica i u svezi tih stalnih prepravaka dodaje kako su prije imali poljski WC, a onda su uredili da ga imaju u kući.
Ističe pritom kako je najstariji sin popravljao i brojne druge stvari po kući. Ima 22 godine, završio je srednju umjetničku školu za industrijski dizajn i nadao se poslu, no, gdje god se prijavljivao niti na razgovor nije pozvan – kazuje Aleksandra.
Prioriteti su struja i krov
Ponekad od Općine Klis, veli, dobiju jednokratnu pomoć, no to je sve nedostatno za ovakve uvjete stanovanja.
- Za struju nam je sada nešto uplatila Općina Klis i Centar za socijalnu skrb, no dug je velik i ne znamo sami što ćemo. Obratili smo se i u Županiji koji su nam obećali pomoć - govori.
Prioritetno im je, kaže, rješavanje struje, no, oni bi bili najsretniji kad bi mogli imati malo udobniji krov nad glavom da ne vlaži i ne prokišnjava, gdje bi se djeca mogla u miru odgajati i školovati, zaključuje.
|
Žiroračun kod HPB-aAko netko želi novčano pomoći kliškoj obitelji Aleksandre M., koja s 350 kuna uzdržava petero djece, tekući je račun u Hrvatskoj poštanskoj banci – 3216279565. A i posao za najstarijeg sina zasigurno je dobrodošao. |