Zaklinju se ljudi da je ovo živa istina: upoznali su jednog stranca koji je sa ženom putovao od Like put Dalmacije. Čovjeka je zbunilo na desetke putokaza s nazivom Janjetina, koji su ga sustizali sa svih strana, maltene aludirajući na velegrad u srcu brdskog pejsaža. Evo Janjetine na sto metara lijevo, pa opet na 200 desno, pa za tri kilometra, opet za pet. Gdje se god okreneš, Janjetina vreba, a zapravo je nigdje nema. Pa se obratio lokalcima tražeći velegrad za pamćenje, a oni ga posjeli za stol. Izvukli nože i zasukali mu rukave.
Dok ovo pišemo uzduž Lijepe naše, posebice u brdima kršne nam Zagore, u silnim se konobama, krčmama, restoranima... pjeva oda janjetu našem malom. Korizma je prošla, brci se maste, zubima se lome slatke koščice, glođu lebra i papršnjaci jagnjeći. Vrime je od velikog gušta i slasti, i tko god može, teško će odoljeti zovu vitamina Bee. Može i Blee jer na isto dođe.-Janje se jede, ali manje, nije to to, posal je pao za više od 50 posto. Kriza je učinila svoje, ali i autoput je tu prste upleo. Ovako ja računam, onaj ko nema za autoput, nema ni za janjetinu. Ali dobro, uvik ima tih janjetinoljubaca koji će skrenit i doć kod nas. I još nam uvijek dolaze iz cile Hrvatske – veli Ivan Burazer, vlasnik nadaleko poznatog restorana “Tomislav” s Boraje.
Janjičarska cesta
Ivan Burazer je jedan od starosjedilaca, aktivno se s jaganjcima u obiteljskom restoranu počeo družiti prije 29 godina, kada je o klin zakačio diplomu splitskog FESB-a. I evo ga i dandanas na istome mjestu, samo što se od tadašnja dva restorana s janjetinom, među njima i njegov “Tomislav”, narodilo njih još nekoliko.
- Sada je na Janjičarskom putu sedam lokala s janjetinom. Odma se i posal dili na više dijelova. A bit će i gore, s ulaskom u Europu došli su nam pusti novi zakoni, Hasap, procedure, pa janje ne moš ka prije po potrebi zaklat, odma ga oderat i stavit na ražanj.
Kako je oduvik bilo. Nego miri ovo, miri ono, pa čekaj, odleži, čuvaj se bakterija i virusa, pusti ga da odstoji. A janje kad odstoji, nije to. Ono mora odma na oganj. I ako se to baš bude striktno poštivalo, onda će ta priča s janjetinom ić put dole – veli Ivan.
Ljudi vole uživat
-A nije to baš tako, nema baš tih zavrnutih rukava, masnih prižderavanja. Ide to lipo, pristojno. Ljudi u janjetini vole uživat. I muški i ženske. Ali žene su tu isto profinjenije. Kod muških se još uvik nađe onog - daj kilu i litru i litru. Naši Dalmatinci također više vole di ima koščica. Oni iz unutrašnjosti su više za mesnato – kaže Ivan.
Taknut ćemo i u osinje gnijezdo, povući ćemo vjekovno pitanje koja je janjetina najbolja. Bračka, paška, creska, rapska, kornatska, lička, pelješka? Sve samo ne uvozna. A po Burazeru, nit debela, nit mršava, ali nit premlada kao recimo paška koju drži za onu iz kategorije nedonoščadi.
Kolje se po njemu prerano, misleći glasno kako takvog ranog odlaska u janjeći raj nema nigdi na svitu. Zato on bira malo stariju mladost s područja Benkovca, Unešića, Bukovice. I svako janje kod nabave svojom rukom opipa.
-Garantiram svim svojim, a na tisuće sam janjaca na ražanj nataka, da nema bolje od bračke janjetine. Nema kod nas loše janjetine, ali bračka je najbolja – na prvu će Ivo Jugović, vlasnik Kopačine iz Donjeg Humca na Braču.
Uvozno meso
-Ja znam da se kod nas u ponudi može naći strane janjetine, čak i australske, novozelandske. Ali kod nas igra isključivo izvorna od bračke pramenke, koja se hrani miomirisnim travama, ljekovitim biljem. Ne moramo je dohranjivati za razliku od Pažana koji im dodaju ličku travu.
Zato je naša posebna, i možda najsličnija onoj iz Dalmatinske zagore. Janjad. To je obilje, delikatesa, a priprema se kao vitalac, na ražanj, u škrovadi, na lešo, u juvi, pa na tripice, u gulaš, pa bržolice, ka pašteta... A Bračani najviše vole na špic. Oni za ražanj drže da je pola pečeno, pola kuvano – kaže Ivo Jugović.
klub ljubitelja
E da, po onom Halidovu stihu, “Ko bi reko čuda da se dese”. I pritom se dobro zabavljaju, degustirajući plodove tora na razne načine. Kako im je rekao svojevrsni glasnogovornik, blogger i kolumnist Ribafish, “Svakome su oni mili, Janjožderi, Jankofili...”
-Željeli smo popularizirati janjetinu i među novim generacijama koje hvataju moderni gastronomski trendovi. Ali nismo očekivali takav odaziv. Svaki put imamo nešto drugo, a za ovaj četvrtak se priprema pet sljedova po cijeni od 190 kuna po osobi, s janjetinom po receptima iz susjednih nam zemalja. Stotinjak mjesta je kao i u prethodna dva druženja planulo u tili čas – kaže Zlatko Vratarić, voditelj restorana u kojem se već 60 godina peku janjci.
A kada smo već kod janjaca, moramo se dotaknuti i onoga o čemu svi znaju, ali i mnogi šute: janjadi pristigloj tko zna odakle, ali prodavanoj pod egidom izvorne domaće. Vele nam dalmatinski dobri poznavatelji tržišta kako mnogi u našim slavonskim ravnima kupuju janjad po cijeni 16 do 18 kuna po kilu žive vage. Pa ih onda prodaju kao izvornu dalmatinsku, za 70 do sto kuna za kilo.
A ima i onih koji zapraše put Bosne, Srbije, Makedonije, trgujući s janjcima kojima je cijena po kilu žive vage tamo čak i manja od 16 kuna. Poslije se ona na pultu ravnopravno cijeni s domaćim, izvornim janjećim mesom. Još je najlakše prepoznati australsku ili novozelandsku, jer njoj, vele nam, tijelo dolazi bez glave.
Naša je janjad težine od četiri do deset kila, dužine 62 centimetra, a na tržište ide s 25 do 45 dana, dok je još uvijek isključivo na majčinu mlijeku. Mnogi se kite paškim perjem, puno janjetine iz Makedonije, Srbije, Crne Gore, Turske u našim dućanima dobije oznaku paške, a prodaje se po cijeni nižoj od 50 kuna po kilu.
Paškoj janjetini je cijena od 90 do sto kuna po kilu, a godišnje proizvedemo po 20 tisuća grla. Pa to Zagreb pojede za mjesec dana – kaže Ante Čemeljić iz Udruge uzgajivača paške ovce “Rogujica”.
Brendiranje je važno
A što kaže ona prva karika u lancu, mali uzgajivači, ljudi s terena? Ljute se na vukove, koji nisu ludi da će pokraj janjeta navaliti na kupus ili krumpir. Onda na dovitljive trgovce koji bez problema nude “muda za bubrige”. Kažu kako ima puno njih rođenih na asfaltu koji će, nažalost, nasjesti na takve smicalice, čak hvaleći okus tom mesu. Isto kao i jeftinom pršutu iz inozemstva, koji više daje na plastiku nego na vrhunsku poslasticu. Ali ne možeš ti zeznuti zato čovjeka koji je odrastao s ovcama.-Zaštitit ćemo se i mi, isto kao i Pažani. Stočari iz ove tri naše dalmatinske županije, brendirat će našu dalmatinsku janjetinu. I već ovi sljedeći janjci nosit će tu oznaku na sebi. Tako se podvale više događati neće, pa će svatko znat da jede pravo meso – veli Branko Rajčić, predsjednik “Mrke”, udruge uzgajivača koza i ovaca Općine Unešić.
Recepti iz Kopačine
Vitalac |
Kilo (uvozne) janjetine – od 40-ak do 70 knKilo dalmatinske, paške janjetine (u mesnicama) – od 70 do sto kunaKilo janjetine (pečene) u bračkoj Kopačini - 240 kuna Kilo janjetine (ražanj) na Boraji - 200 kuna Kilo janjetine (ražanj) u zagrebačkom restoranu Pod starim krovom 250 kn |