Ja neću govoriti o genetici da mi se ne bi smijao meni puno dragi znanstvenik Miroslav Radman, ali ipak moram reći da su u mome slučaju za sve zaslužni − geni! Moji preci s očeve strane, moji Širinići iz Skradina, jednako kao i moji preci s majčine strane, moji Drnišani Mihaljevići, bili su povezani s glazbom.
Pjevali su i svirali po zabavama, veselicama, svirali su u limenim glazbama. Vjerojatno sam zbog toga od najranijeg djetinjstva bio vezan uz glazbu, a bio sam jedan od rijetkih koji je kao dijete, umjesto krpaša, kojim su se djeca igrala na male branke, kao prvu igračku imao − pravu gitaru.
Dao mi ju je jedan oficir u Skradinu, imao sam sedam godina, sviđala mu se moja teta Marija, valjda je mislio približiti joj se darujući njezinu nećaku gitaru. Pamtim trenutak ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....