Dalmovnica: Je li vijest godine da Dalmacija izumire?

Kraj jedne i početak druge, nove, godine, uobičajeno je vrijeme za pravljenje svakovrsnih inventura.(Samo usput - ali što ću, iz svoje kože ne mogu – pade mi na pamet kako bi se u doba moga djetinjstva na selu, dok je Bog još hodao po zemlji, na mjesnom dućanu za Staru godinu pojavila obavijest “iventura“, napisana tintanom olovkom i s barem jednim ispuštenim slovom, najčešće onim „n“ na početku riječi, jer se tada uredno dizajnirane poruke još nisu printale s kompjutira).

I Dalmovnicu je, da se vratimo na početak, zapalo da, poput mnogih drugih rubrika u medijima sroči - kakvu-takvu i po kakvim-takvim kriterijima - inventuru zbivanja u 2013. godini, i to, naravno, u Dalmaciji.

No, u nedostatku imalo preciznijeg knjigovodstva koje bi statistički hladno podastrlo podatke o pulsiranju dalmatinskog života tijekom godine - o njegovu sjaju i bijedi, uzletima i padovima - zapravo je najbolje da nekog čvrstog kriterija i ne bude, odnosno da Dalmovnica u ovom spomenaru zapiše tek nekoliko pojedinosti za koje joj ne treba poseban podsjetnik.

Autentičnom heroju samo nebo je dovoljno

Najprije mrvu samohvale, jer di će suza neg na oko. Naime, na “referendumu“ za Dalmatinca godine Dalmovnica je, u prošlotjednom izdanju, svoj glas ubacila u pobjedničku kutiju: za rečenu časnu titulu bila je predložila pilota Croatia Airlinesa Zvonka Šituma – onog, znate već, nevjerojatnog meštra svoga zanata koji je u Zürichu spustio neispravni avion „na trup“ i spasio živote putnika i posade – što se kasnije pokazalo i kao izbor najvećeg broja čitatelja “Slobodne” i njenog internetskog portala.

Dobar je osjećaj dobro procijeniti tko je najbolji među nama, i ne samo u Dalmaciji, budući da je s podvigom sjajnog kapetana Šituma, čije su vrline univerzalne, cijeli svijet dobio autentičnog heroja koji to - sudeći po samozatajnim izjavama da je samo radio svoj posao - ne želi biti. Njemu je za sreću - pilot je, letač - dovoljno samo nebo; ne treba mu da bude i zvijezda na njemu.

Gušt je, naravno, započeti inventuru ovom, kako bi se to reklo, „pozitivnom pričom“, no već sljedeća stavka za koju se notes zakačio, mora se priznati, nije od takve fele i njome se neće moći raspirivati optimizam kao opijum za narod.

Riječ je, naime, o podatku da se u Dalmaciji iz godine u godinu rađa sve manje djece, što je u našem listu ilustrirano brojkama po kojima je 2013. u alkarskom Sinju rođeno tek 108 djece, a godinu ranije 167; u šibenskom rodilištu kažu da će “izostati s nastave“ čitava dva razreda – pretprošle godine rodilo se 655 djece, a prošle 598; u Metkoviću je 2013. došlo na svijet 21 dijete manje nego godinu ranije; broj poroda u Zadru se smanjio za 71, a u najvećem dalmatinskom rodilištu, onome u Splitu, od 4991 novorođenčeta u 2010. spalo se na 4500 u prošloj godini. Demografi zvone na uzbunu, ginekolozi ne znaju što se događa, u Crkvi se obraćaju nebesima…

Djeca i vlastiti komod

Traga se za uzrocima kuge i na sve strane daju svakovrsna objašnjenja, od ekonomističkih elaboracija pa do nijansiranog psihološkog portretiranja “novih Dalmatinaca“ koje, tobože, obuzimaju demoni sebičnosti i nije im stalo do djece, nego samo do vlastitog komoda.

Jedni ukazuju na sveobjašnjavajuću gospodarsku krizu kao glavni uzrok, drugi pak kažu – nedavno sam od jednog “crkvenog čovjeka“ uživo čuo i takvo tumačenje – da je za sve krivo to što se momci ne žene “jer im je draža piva nego pizda“, dok treći, navodno prosvijećeni, ukazuju da je trend pada nataliteta jednostavno “in“ u modernom svijetu. Istina, nude se i neka rješenja, ali i ono iz domaćeg filma “Svećenikova djeca“– snimanog, nota bene, u Dalmaciji – pokazuje da ona nisu jednostavna.

Naime, ispostavilo se da kondomi, tajno probušeni rukom mjesnog župnika, mogu “proizvesti“ nešto više novorođenčadi, ali i još više tragikomičnih nuspojava.

Sve u svemu, natalitetsko je pitanje vrlo ozbiljno, o čemu ponešto govori i činjenica da je “Slobodna Dalmacija“ tekst o tome donijela s naslovom “Dalmacija izumire“!

Prostor za “iventuru“ je, evo, iscurio, pa za kraj još samo nekoliko “pozitivnih napomena“ o dalmatinskoj 2013.: Splitu dodijeljeno domaćinstvo “centra pameti“ – odjela Svjetske banke za inovacije i tehnologiju; Vice Blagaić našao stranog investitora za svoj turistički kompleks “Hrvatski san“ blizu Dubrovnika; stanovnici pučinskog otoka Lastova dobili mogućnost redovitih kinoprojekcija, a u prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije ucrtan aerodrom na Prpuši. Neka, bar će pilot Šitum – on je tu, iz Ciste – slijetati doma.