Emanuel iz Nove Mokošice veseo je i nasmijan mladi čovjek. Ugodno je razgovarati s njim. Nije uvijek bio takav. Iako mu je tek 26 godina, proživio je puno grubih stvari. Osjećajno dijete raslo je uz dvije sestre i vrijedne roditelje. Bili su skladna obitelj, ali mladić je bio željan dokazivanja. Počelo je s, naizgled, bezazlenom ‘travom‘. Pet godina je trajala borba da Emanuel uđe u zajednicu.
O tome je rekao:
- Prošao sam i drogu i kocku, pet-šest godina sam bio u tome. Imao sam problem s autoritetom, nisam imao svoje ‘ja‘, to sam govorio mami kojoj sam sve povjeravao. Volio sam ići na utakmice Hajduka s ekipom iz Mokošice. Išao sam u Obrtničku školu. Radio sam razne poslove, ali nijedan nisam uspio zadržati - rekao je Emanuel koji je u Cenacolu proveo 4 i pol godine.
- Nisam htio u zajednicu ni pod razno, a znao sam da sam loše i da uništavam obitelj - rekao je Emanuel koji je prošao težak put od dna do ozdravljenja, ne samo sebe, nego cijele obitelji. Njegova majka je jednom posvjedočila kako joj je jedan svećenik rekao ‘izgubit ćete sina ako brzo nešto ne poduzmete‘. Mislila je kako nije ona te sreće da bi Emanuel pristao ući u zajednicu jer je stalno govorio ‘nemojte mi to ni spominjat‘, ‘ma što je vama, vama treba pomoć, a ne meni‘. Ipak, voda je došla ‘do grla‘ i uspjeli su ga navesti da uđe u zajednicu. To je bila najbolja odluka u njegovu životu.
Kao grešku u odgoju jednom je svojima spočitao da su bili roditelji bez autoriteta. ‘Stalno ste pričali, a nikad ništa niste poduzimali‘, njegova je rečenica o kojoj svi roditelji trebaju dobro razmisliti. Zahvaljujući zajednici Cenacolo, gdje je Emanuel pronašao smisao života uz molitvu i predanje Bogu, danas je cijela obitelj ozdravljena i sretna.